MLADEN MILOTIĆ

U rasponu od realiteta fotoobjektivnosti do razaranja norme i razbijanja prostora – slikarstvo Mladena Milotića bilježi niz poveznica kroz koje se modificiraju određena stanja i situacije kao odrazi individualnih refleksija. Posebno su uočljive dvije komponente koje se isprepliću ali ne konfrontiraju. Prva je slikarev potez, koji iz stroge deskripcije postupno prerasta u tajnovitu simboliku ne gubeći pritom svoja suštinska svojstva: lakoću nanosa boje i njezino slobodno modeliranje ili razlijevanje .Druga je široki dijapazon tema i motiva koji bez obzira na raznolikost prizora i ugođaja ne gube značajke autorova rukopisa. ipak, svaki od ovih sektora ima svoje značajke pa ih u tom svjetlu treba i prihvaćati kao iskaz iskrenog subjektiviteta. Prikazi starih istarskih gradova kao što su Grožnjan, Umag i Medulin na raskrižju su dokumentarnosti i likovnog doživljaja.. Prepoznatljivi po karakterističnim zdanjima, ulicama i trgovima začudnim rasporedom i preklapanjem pojedinih vizura otkrivaju suptilnu intimnost u kojoj osim prostora, građevina i pokojeg detalja, dominiraju ugođaji kolorističkih i luminističkih efekata. Prisutnost mora na slikama Mladena Milotića posebno je došla do izražaja u kompozicijama s barkama. Kada ih sagleda pojedinačno one miruju privezane ili nasukane uz obalu, a odrazi im se ljeskaju u titravim površinama pa se tako stvarna slika pretvara u apstraktnu. Impresivan je i rad na kojem veliki galeb u prvom planu promatra niže od njega privezanu barku, gdje su izvrsno usklađeni odnosi planova i veličine likova u njima. U nekim promišljajima autor postaje i narator kao na slici na kojoj lik djevojke, zatvorene škure na kući i dvije barke u mandraču posredno kazuju romantično-simboličnu priču. Sklonost psihološkoj analizi posebno je došla do izražaja u ciklusu ženskih portreta. U težnji za konstituiranjem vlastitog poimanja prikazane osobe slikar se koristi brojnim akcesorijim koji ukazuju na asocijativne putove u odgonetanju lika a koji sežu i do apstraktnih formulacija.. Dok je kod nekih rješenja glava, odnosno lice, ključ raspoznavanja, kod drugih ono se ponavlja u različitim pozama ili sasvim blijedi da bi naglasak bio prebačen na sklop što ga čini raster slobodnih razmrvljenih oblika i šarenilo boja. U toj skupini izdvajaju se radovi gdje je žensko lice povezano s glavom ili glavama konja. Taj spoj lijepoga, snage i potentnosti u sferi je naracije pa otuda i mogućnost da i promatrač smisli fabulu o likovima sa slike, ugođaju što ga odražava i dojmu što ga ostavlja. Ipak manje su zagonetna ona ostvarenja posvećena ženskom aktu. Kao uvod u ovu skupinu stoje “Dvije lutke” koje već nagovještavaju skretanje prema erotičnosti. Djevojke golih grudi u stojećem, sjedećem i ležećem položaju, te emotivne impulse još pojačavaju otkrivajući ne samo ljepotu tijela već i one vibracije što ga ono isijava u prostor. I u ovim rješenjima autor uspostavlja ravnotežu između objektivnosti viđenog i subjektiviteta doživljenog. Težnja za skladom posebno je postignuta u aktu promatranom s leđa. Izbor iz radova Mladena Milotića ostvarenih u zadnje vrijeme ukazuje da se radi o slikaru koji je praktički uspio apsorbirati postojeće izražajne mogućnosti što su ih definirali realisti, impresionisti, ekspresionisti, apstraktisti i konstruktivisti, te ih na sebi svojstven način primijeniti u širokim i slobodnim kombinacijama. Kao crtač on ne insistira na egzaktnoj liniji već je slobodno prepušta diktatu motiva. Svoj bogati kolorizam koristi ne samo u izboru vrijednosti nego i u neograničenosti tonaliteta. Rezultat ipak nije korištenje pravilnika već invencija kojom uspijeva posložiti sve raspoložive elemente u cjelinu koja odiše autentičnošću prostora bez obzira da li je on prepoznatljiv ili izbjegava identifikaciju. Cjelovitost kompozicije slikar postiže uravnoteživanjem likova i predmeta u prostoru, njihovom međusobnom komunikacijom te začudnim uspostavljanjem atmosfere u kojoj se osjećaju vibracije i živih stvorenja ali i prisutnih stvari. Mladen Milotić spontani je kroničar istarskih gradića, Jadranskog mora i osoba koje ostavljaju tragove u susretima.

Juraj Baldani

Pages: 1 2 3 4 5 6 7