Osvrti

OSVRT NA RADOVE MLADENA MILOTIĆA, PULSKOG SLIKARA, POVODOM NJEGOVOG NAJNOVIJEG CIKLUSA GRAFIKA U GALERIJI MILOTIĆ U PULI

Mladen Milotić iz Pule, samoeducirani je slikar, koji u svoj prestižnoj prodajnoj galeriji u središtu Pule, već četvrtu godinu izlaže svoje radove, uz još više desetaka manje ili više poznatih umjetnika, uglavnom slikara, iz Hrvatske i obližnjih zemalja. Mladen Milotić, slikar je više po opredjeljenju nadarenosti i senzibilitetu, a manje po slikarskom činu, disciplini i edukaciji. Kompletan opus slika i kasnije grafika Mladena Milotića sastoji se od više ciklusa: veduta gradova, marina s privezanim barkama, mrtve prirode, ženskih aktova i portreta, slika žena i konja i slično.
Arhitektonske vedute starih istarskih gradova, kojima se ovaj umjetnik upravo bavi, nisu čini se pravilno ni potpuno definirane. Umjetnik ih prikazuje atektonski samo kao RUDIMENTE PROŠLOSTI ili tek nabacane elementarne arhitektonske činjenice, iako se radi o još vitalnim gradovima Istre i dobro očuvanoj ili obnovljenoj stilskoj arhitekturi. Nasuprot tome ciklus usidrenih brodica, suptilnije su i proživljene. Pružaju nam gotovo idiličnu sliku UKOTVLJENIH BARKI, koje vezane jedna uz drugu, statične i gotovo bez treptaja, djeluju zadovoljno, što trenutno u UMIRU, dijele zajedničku sudbinu. Najzanimljivije i najemotivnije su slike MRTVIH PRIRODA, odnosno aranžmana najrazličitijih predmeta. Toliko koncentrirane životne energije i gotovo oživotvorenog disanja, cvijeća, vaza, lutaka, muzičkih instrumenata voća, povrća ili slično, u skučenom kadru slike, teško je naći ili vidjeti i kod najboljih umjetnika, pa se možemo samo zapitati kako je Mladen Milotić tim predmetima uspio nadahnuti toliko života.
Ostali ciklusi, a ponajprije ŽENSKI AKTOVI, u svojoj su prvoj fazi odisali skoro lascivnom erotikom i uglavnom su podilazili muškarcu i njegovim željama. Noviji je ciklus, suptilniji i manje opterećen erotskim od prvobitnog. Tu ona biva sabijena duboko u samoj prirodi žene. Ti aktovi osim erotskog, posjeduju i neočekivani egzistencijalni naboj.Nepobitna nada i optimizam , diskretno su izraženi i potisnuti u drugi plan.

Grafike na temu u trendu, ŽENE I KONJI, nastale su , čini se kao rezultat oponiranja drugim slikarima. Međutim ovaj autor je i ovdje osvjedočeno bitno samosvojan. Između žena i konja vlada neka nadražujuća atmosfera dodira i draškanja, puna gotovo erotskoga naboja. Tu nema fantazmagoričnih bića u smislu ljudsko – životinjskih kombinacija, viđenih u antici ili renesansi. Kod Milotića, konj ostaje konj, a žena, žena, ipak među njima postoji neka bliska, gotovo organska povezanost. Iz nje proizlazi emotivna nemogućnost da se razdvoje, pa njihov odnos snažno asocira na vezu između muškarca i žene.
PORTRETI ŽENA imaju veliku širinu i različite pristupe. Lica su im djelomično prekrivena najneobičnijim apstraktnim dodacima u svim bojama i oblicima, koji više prekrivaju nego otkrivaju njihov karakter. Ni izvan tog okvira, ženski lik ne čini se nimalo jednostavnim. Milotić ženu doživljava istovremeno kao subjekt i kao objekt.
U svom aktivnom obliku ona je bliska antičkoj Heteri, ili modernoj subordiniranoj intelektualki a u pasivnom, ordiniranoj napravi ili uspavanoj Trnoružici. Zajedničko im je to da su jednako podatne, poželjne i osjetilne ali istovremeno stabilne i sigurne u sebe.
Grafike Mladena Milotića, apstraktnog sadržaja očito spadaju u kolorističku apstrakciju blisku enformelu. Pojasniti ćemo da apstraktno u najširem smislu znači, svedeno na bitno, a u slikarstvu, bit slike su njeni elementi forme: linija, boja i kompozicija.
Ono što će ti elementi forme iznjedriti, stvar je autora, shvaćanja, htijenja, ukusa, vremena i poznavanja vidova u kojoj se apstrakcija u slikarstvu pojavljuje.
Dok je geometrijska, racionalna, apstrakcija svojim pravilnim formama geometrijom i pismom direktno vezanim uz sadržaje, kao što su znakovi i simboli, iznjedrila civilizaciju, kolorističkoj apstrakciji pripala je EMOTIVNA SFERA ljudskog bića i služi mu da obogati, ukrasi, bolje i na različite načine prikaže ono što vidi ili zamišlja, ili da bojom obrazuje novu stvarnost kao što je na primjer učinilo akciono slikarstvo.
Uz djelomično apstraktne redakcije i aplikacije na svojim figurativnim grafikama, slikar se ovaj puta priklonio gotovo čistoj kolorističkoj apstrakciji.
Digitalne grafike Mladena Milotića, koje očito ovamo spadaju , bliske su enformelu, gdje je naglasak na inventivnoj originalnoj i raznolikoj obojenosti, a ne i sadržaju slike.
Međutim, apstraktno nanesena boja, samo je naoko bespredmetna. Ona svojim rasporedom, fakturom, teksturom, izborom, izgledom odnosno psihološkim osobinama, stvara niz novih neviđenih konfiguracija i omogućava nam niz asocijacija na viđeno i predmetno, što u potpunosti odgovara i radovima ovog slikara.
Specifično je da Milotć upotrebljava tople, zasićene i dosta mrke boje, gusto raspoređene, često djelomično naslagane jedne, preko drugih, kojima dobiva neobično čvrsto i elastično tkivo, što po svojoj konfiguraciji u nekim slučajevima podsjeća na organsku materiju.

Lidija Vranić

Continue reading